Volonterstvo danas

Što je to volonterstvo? Tko su volonteri i što točno rade? Koliko je prisutno volontiranje u Hrvatskoj i kakav je položaj volontera kod nas? To su pitanja na koja ćemo ovdje pokušati odgovoriti. Volonterstvo (volonterizam, volontiranje) je neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci/ke, samostalno ili u okviru neke grupe ili organizacije, doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Javlja se u raznim oblicima, od tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći do organiziranog djelovanja zajednice u kriznim periodima, uključujući i pokušaje suzbijanja siromaštva i pomoći u sprečavanju i zaustavljanju sukoba. Sam pojam dolazi od latinskih riječi: vollo=htjeti, željeti; voluntas=volja; voluntarius=dobrovoljan, dragovoljan a njegove bitne značajke jesu:

dragovoljnost – obavlja se bez ikakve prisile, slobodno
neplaćenost – ne radi se iz želje za zaradom, nego besplatno
solidarnost – radi se iz suosjećanja s drugim, iz želje da se nekom pomogne.

U svijetu je volonterski rad izuzetno vrednovan i tražen, te je gotovo obavezna preporuka za daljnje školovanje i zapošljavanje, a naravno i važan čimbenik u vrijeme političkih, ekonomskih i ekoloških kriza s kojima se svakodnevno suočavamo. Volontiranje kao društveni fenomen doprinosi pojačanom sudjelovanju građana u društvenom životu, pomaže stvaranju lokalnih mreža i stvara osjećaj odgovornosti za rješavanje problema koji postoje u zajednicama. Dakle, volontiranje je jedan od načina socijalnog uključivanja i integracije. Volontersko djelovanje stvara prostor u kojem ljudi, bez obzira na nacionalnost, religiju, socioekonomski status i dob, mogu doprinijeti stvaranju pozitivnih promjena u društvu.

Volonterstvo (ili dobrovoljni/dragovoljni rad) je jedan
od kamena temeljaca civilnoga društva, jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva zauzimanje za
mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost
za sve ljude. - Opća deklaracija o volonterstvu

Osim koristi za društvo u cjelini, volontiranje ima i cijeli niz pozitivnih učinaka na pojedinca koji obavlja navedenu aktivnost. Volontiranje osnažuje pojedince/ke, izgrađuje osjećaj solidarnosti, potiče na sudjelovanje, štiti ranjive skupine od ekonomske, društvene i političke marginalizacije. Kroz volontiranje ljudi razvijaju komunikacijske i organizacijske vještine, proširuju svoje socijalne krugove. Osobe koje obavljaju volonterski rad, odnosno koje dragovoljno i besplatno obavljaju rad/službu izvan svog redovitog zanimanja u određenoj trajnosti za dobro drugih osoba, neke zajednice ili društva općenito nazivaju se volonteri. Volonteri su ljudi koje pokreću različiti motivi. Zajedničko im je to što je volontiranje njihov izbor pa prema tome i izvor unutarnjeg zadovoljstva. Davanjem svog slobodnog vremena, znanja i iskustva, entuzijazma i energije, značajno doprinose razvoju svoje zajednice i društva u cjelini. U većini međunarodnih istraživanja koja su se bavila motivima volonterskog angažmana pri vrhu ljestvice bio je dobar osjećaj koji kod ljudi izaziva pomaganje drugima. S druge strane, volonteri volontirajući dobivaju za sebe priliku naučiti nešto novo, steći korisno i traženo radno iskustvo i pritom upoznati nove ljude, surađivati s osobama koje dijele slične interese i uvjerenja, učiniti svoju zajednicu ugodnijom za život te kreativno provesti slobodno vrijeme. Primjerice, mladima i nezaposlenima volontiranje pomaže da razviju ili dodatno usavrše određene vještine, steknu samopouzdanje kako bi postali spremni za tržište rada dok stariji uspijevaju postati ponovno aktivni i te se shodno tome osjećaju još uvijek potrebnima. Većini volontera za rad ne trebaju posebne vještine, dovoljni su pozitivan stav, volja za učenjem, te malo kreativnosti i fleksibilnosti.

“Volonteri nisu plaćeni, ne zato što je njihov rad besplatan, već zato što je njihov rad neprocijenjiv…“ (Sherry Anderson)

Razvoj volontiranja u Hrvatskoj

U svibnju 2007. godine, Sabor Republike Hrvatske usvojio je Zakon o volontiranju, prvi takav zakon u zemlji i regiji. Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje ako Zakonom nije drukčije određeno. Razvoj civilnog društva kod nas je rezultirao povećanim brojem udruga koje raznovrsnim programima i aktivnostima pomažu u rješavanju mnogih društvenih problema te većina udruga i počiva na volonterskom radu. Točna procjena stanja volonterskog rada u Hrvatskoj težak je zadatak s obzirom na nedostatak istraživanja na području razvoja civilnog društva, volonterstva i njegove ekonomske snage i vrijednosti. Naime, Republika Hrvatska nema službenih, sustavno prikupljenih podataka o razvoju volonterstva. Rezultati dosada ipak provednih istraživanja u Hrvatskoj ukazuju a načelno pozitivan stav prema volontiranju, ali istovremeno i slabo sudjelovanje građana. Praksa volonterskih centara, koji bilježe veću ponudu od potražnje za volonterskim radom, pokazuje da nema dovoljno programa koji učinkovito koriste volonterski rad. Nadalje, istraživanja hrvatskih organizacija civilnog društva ukazuju na činjenicu da volonterstvo uglavnom ostaje u sferi civilnog društva. Tako i prema rezultatima istraživanja Udruge za razvoj civilnog društva SMART provedenih tijekom 2001. i 2006. godine, većina ispitanika volontirala je u okviru aktivnosti koje su provodile organizacije civilnog društva (45,4% u 2006. i 43% u 2001.). Broj volontera teško je točno utvrditi budući da se kreću od od 5% sve do 46%, a navedeno prozlazi iz korištenja različitih definicija volonterstva i neusporedivih istraživačkih metoda. Većina ljudi koji volontiraju nalaze se u dobnoj skupini od 30 do 60 godina. Značajan je podatak da osobe starije dobi više sudjeluju u volonterskim aktivnostima u odnosu na mlade generacije, dok, s druge strane, nema veće razlike glede spola.

U posljednjih nekoliko godina razvijaju se novi pristupi poticanju volonterstva. Tako je još 2001. godine osnovan Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, dodijeluju se volonterske nagrade, neke nacionalne strategije kao jedan od ciljeva navode razvoj volonterstva. Kada je riječ o razvoju volonterstva važna je i činjenica da u Hrvatskoj djeluju četiri regionalna volonterska centra u Splitu, Rijeci, Zagrebu i Osijeku koji čine Mrežu volonterskih centara. Mreža je osnovana s ciljem promocije volonterstva, povećanja vidljivosti volonterskih aktivnosti i razvoja volonterske infrastrukture. Rad mreže je prepoznat od svih ključnih dionika u Hrvatskoj.
Kao što smo već i istaknuli volonterski centri bilježe veću ponudu od potražnje volonterskog rada. Veliki broj udruga ne uključuje volontere izvan kruga svojih članova dok su ustanove i institucije još uvijek razmjerno zatvorene za volontere. Razlog tome jest nedovoljno razvijena svijesti o dobrobitima koji volonteri mogu donijeti organizaciji kao i neučinkovita primjena volonterskog rada. Zemlje zapadne i srednje Europe te sjeverne Amerike, razvile su mehanizme koji pridonose razvoju i širenju volonterstva pa su vrijednosti i pojam volonterstva ušli u redovni školski program, a škole postale organizatori volonterskoga rada za svoje učenike, njihove roditelje, ali i volontere iz zajednice koji doprinose kvaliteti školskog programa. Ustanove socijalne i zdravstvene korištenjem volonterskog rada su humanizirale svoje usluge. Velike svjetske kompanije razvijaju programe korporativnog volontiranja u sklopu kojih njihovi zaposlenici volontiraju za opće dobro. Institucije vlasti prepoznale su i aktivno sudjeluju u razvoju infrastrukture koja potiče volonterstvo. Jedan od široko rasprostranjenih modela jest povezivanje volonterskih centara čije djelovanje uključuje promoviranje ideje, okupljanje i educiranje volontera, razmjenu volontera, organiziranje volonterskih kampova i volonterskih akcija te podršku organizacijama koje uključuju volontere.Uzimajući u obzir inozemna iskustva, u Hrvatskoj se nužnim ustrajati na daljnoj promociji volonterstva, jačati ulogu škola u razvoju volonterstva te redovito provoditi istraživanja koja će dati podatke o stavovima prema volontiranju, razini volonterskog angažmana i njegovoj ekonomskoj vrijednosti te poslužiti kao putokaz za buduće aktivnosti.

Europska godina volontiranja 2011.

Tijekom cijele “Europske godine volontiranja 2011.” u državama članicama EU-a te državama pristupnicama, među kojima je i Hrvatska, provodit će se brojni projekti koji promiču volonterstvo i podižu svijest o važnosti volonterskog rada. Glavni slogan je “Volontiraj! Učini razliku!” pod kojim će se provoditi sve aktivnosti, a u sklopu Europske godine volontiranja identificirana su i četiri glavna cilja čija je svrha dugoročno poticanje volonterskog rada, uklanjanje prepreka za volonterski rad, osnaživanje volonterskih organizacija i jačanje kvalitete volonterstva, vrednovanje i prepoznavanje volonterskog rada I podizanje javne svijesti o važnosti volonterstva. Komisija očekuje da će Europska godina volonterstva povećati volonterski rad i ojačati svijest o njegovoj dodanoj vrijednosti, te da će istaknuti povezanost volonterskog rada na lokalnoj razini i njegovog značaja u širem europskom kontekstu. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je središnje koordinacijsko tijelo državne uprave zaduženo za sveukupni razvoj volonterstva u Republici Hrvatskoj kao koordinator rada Povjerenstva za obilježavanje Europske godinevolontiranja

- - -
Literatura:
1. Volonterstvo u Hrvatskoj i svijetu, Lejla Šehić Relić; www.portalalfa.com/
2.Volonterstvo u Republici Hrvatskoj,
3.Volonterstvo u RH, http://www.iskorak.org
4.VOLONTERSTVO U HRVATSKOM DRUŠTVU: percepcija i budućnost volontiranja; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za sociologiju, Kolegij: Teorije svakodnevice; dr. sc. Hajrudin Hromadžić, Tea Vidović