Što je supervizija?

Prema definiciji švedske autorice LJ. Cajvert (2001; str.1 -12): “Supervizija je kreativni prostor pomagača u kojem supervizor potiče na kreativnost i smjelost, te zapaža procese koji se odvijaju u susretu s klijentom. U superviziji također treba omogućiti klijentu da otkrije svoju snagu i svoje resurse. Kroz superviziju pomagač povećava svoje samopoznavanje i kompetenciju u vršenju profesije. Važno je da pomagač pokuša shvatiti klijentov problem, doživljaj i iskustvo u svjetlu njegove priče, bez generaliziranja ili pripisivanja vlastitih tumačenja klijentu. Zadatak supervizora treba biti da stvori prostor u kojem pomagač preispituje, korigira, postavlja pitanja, a prije svega problematizira u datim okvirima, tvrdnjama i istinama. Slično ulozi filozofa, zadatak je supervizora da ne daje gotove odgovore na probleme, već da pomogne pomagaču da postane svjestan svojih vlastitih razvojnih mogućnosti.“

MODELI PROFESIONALNOG DIJALOGA USMJERENOG PREMA
POMAGAČIMA

Postoji niz aktivnosti i tipova profesionalne interakcije među stručnjacima(pomagačima) koji mogu ili moraju biti dostupni stručnjacima u području socijalnog rada, ali i u drugim područjima u kojima je suština profesije rad s drugim ljudima (pomaganje). U daljnjem tekstu bit će prikazana osnovna obilježja stručnog nadzora, administrativne supervizije, supervizije u psihosocijalnom radu, supervizije u edukaciji, konzultacija, psiholoških kriznih intervencija i psihoterapije (prema Lundsbys i Sandell, 2001.):

Stručni nadzor

cilj je unapređenje stručnog rada
pravodobno ukazivanje na nepravilnosti i propuste u stručnom radu pojedinih službi i organizacija
poduzimanje svih potrebnih mjera da se prava klijenata ostvaruju u skladu sa zakonom i načelima profesionalnog rada
u našem Zakonu o socijalnoj skrbi postoji upravni nadzor (članci 170. do 172.)

Administrativna supervizija (rukovodna supervizija ili supervizija zaposlenika)

ima za cilj pomoć organizaciji da ostvari svoje stručne zadaće djelotvorno i kvalitetno
očekuje se da stručnjaci znaju tko, što i kako treba činiti u radu s klijentima
fokus je na sadržaju rada, klijentima, organizaciji u kojoj se radi
uloga supervizora je u tome da usmjerava, vrednuje, poučava, informira, nadgleda, olakšava, podržava
supervizor (ekspert) treba imati znanja i vještine za točno određeno područje rada s pozicije specifične profesije
metoda rada je administrativno vođenje
organizacijski odnosi su hijerarhijska nadređenost unutar iste radne organizacije ili osoba izvan organizacije stručna za specifično područje
supervizor (ekspert) je odgovoran za sadržaj rada, i dobru organizaciju posla i kvalitetu rada s klijentom.
sudjelovanje u superviziji je obavezno
za organizaciju potreba za ovom vrstom supervizije je stalna, a po potrebi pojedinca povremena
odgovornost supervizanata je u tome da usvoje metode stručnog rada i razvijaju se kao stručnjaci

Supervizija u edukaciji ima dvije uloge – eksperta i supervizora

cilj je ovladavanje određene metode ili terapijskog pristupa u psihosocijalnom radu
očekuje se da će pomagač steći kompetentnost u specifičnoj metodi ili terapijskom
pristupu
u fokusu je sadržaj edukacije
uloga supervizora je poučavanje, olakšavanje, podržavanje, proširivanje uvida,
usmjeravanje, vrednovanje, procjena
područje ekspertnosti supervizora je u dobro ovladanoj metodi ili terapijskom
pristupu. Mora dobro vladati metodama poučavanja.
metoda učenja je iskustveno učenje
bolje je da supervizor nije član organizacije
ekspert je odgovoran za proces edukacije i postizanje određenih ciljeva kod polaznika
sudjelovanje je obavezno
supervizija traje dok traje edukacija i stručno usavršavanje
supervizor je odgovoran za dobro ovladavanje metoda rada i pristupa radu.

Konzultacije

cilj je razmjena mišljenja i znanja, pojašnjavanje nekog konkretnog područja rada ili slučaja
kao rezultat supervizije očekuje se kompetentnost pomagača za specifično područje rada uz koje je vezan određeni problem
fokus je na rješavanju radnih problema
uloga supervizije je da informira, problematizira, proširuje uvide, daje pomoć u rješavanju problema
supervizor mora biti ekspert koji posjeduje znanja i vještine za točno određeno područje rada. Mora poznavati metodu konzultacije. Koristi metodu proces rješavanja problema.
za supervizora nije bitno je li ili nije član organizacije
supervizor je odgovoran za proces konzultacije, ali ne za donošenje najboljeg rješenja ili njegovu provedbu
supervizija je dobrovoljna
povremeno se provodi
odgovornost pomagača leži u primjeni predloženog rješenja

Psihološke krizne integracije

jednokratni postupak pomoću kojih se, nakon kriznih događaja, nastoji pomoći pomagačima da lakše prebrode ono što su doživjeli u vršenju svoje profesionalne uloge.

Psihoterapija

sustavni proces koji ima za cilj promijeniti ili smanjiti djelovanje činitelja koji ometaju kvalitetno življenje pomagača
stvoriti pretpostavke djelotvornog rješavanja svakodnevnih problema
izlječenje psihičkih smetnji i poremećaja Između psihoterapije i psihosocijalnog rada ne postoji oštra granica. Psihoterapija je usmjerena na promjene intrapsihičkih i interpersonalnih procesa, dok je psihosocijalni rad usmjeren na totalnu promjenu u životu (Lundsbs, M. i Sandell, G. 2001.)

Supervizija psihosocijalnog rada, odnosno klinička supervizija ili supervizija sustručnjaka

cilj joj je razvoj pomagača kao profesionalne osobe. Stvaranje kreativnog prostora i mogućnosti za reflektiranje.
kao rezultat supervizije očekuje se da će se pomagač razviti u reflektirajućeg praktičara s dobrim «unutarnjim supervizorom“ i da će profesionalno rast i razvijati se
u fokusu je pomagač i proces njegovog razvoja.
uloga supervizora je u proširivanju uvida, stvaranju kreativnog prostora, problematiziranje, poticanje, podržavanje, unapređenje, razvoj odnosa
supervizor mora biti ekspert u superviziji kao metodi rada, grupnim odnosima, psihosocijalnom radu
metoda rada dijalektičko-iskustvena
supervizor nije član organizacije.
supervizor je odgovoran za proces supervizijskog rada, a ne za neposredni rad s klijentom
sudjelovanje u superviziji je dobrovoljno
supervizija traje kontinuirano tijekom profesionalnog rada
odgovornost pomagača je da istražuje i reflektira odnose osobnih predispozicija i sposobnosti sa zahtjevima stručnog rada.

SUPERVIZOR

Supervizori u psihosocijalnom radu mogu biti stručnjaci raznih profesija zaposleni u socijalnoj skrbi, npr. socijalni radnici, defektolozi, psiholozi, pravnici. U superviziji upervizant može odlučiti da osobne probleme koje je osvijestio u superviziji proradi na individualnoj terapiji.

Prema Berneru i Johnssonu (1985; prema Cajvert, 2001. str.15.) «Supervizija je interaktivni proces između supervizora i pomagača, čija je svrha profesionalni razvoj pomagača u njegovoj struci. U superviziji fokus može biti na metodi, klijentu ili procesu i izmjenjuje se. Niti jedan od njih se ne može isključiti.Uloga supervizora je zahtjevna i vrlo kompleksna. Potrebno je imati specifična znanja i vještine, ali isto tako treba znati odrediti sadržaj i fokus supervizije. Važno je istraživati svoje osjećaje, motivaciju i očekivanja iz uloge supervizora. Supervizija je mjesto gdje obje strane neprestano uče. Ostati dobar supervizor znači stalno se vračati na pitanja, ne samo vezana za posao supervizanta, već i na to što radiš kao supervizor i kako.“

Supervizori mogu biti različiti po stilu, fokusu i ciljevima istaknula je u svom članku – Borders (2001.). Većinu kvaliteta zamišljenog «idealnog supervizora» već posjeduju kompetentni praktičari, koji su to razvili, u cilju što boljeg rada u pomažućim profesijama.

Dobri supervizori trebali bi imati i neke zajedničke karakteristike:

empatični
autentični
prilagodljivi, podržavajući
otvoreni, znatiželjni
pokazuju razumijevane
pozitivno razmišljaju
strukturirani su
poštivanju pomagača kao osobu koja se razvija u profesionalnom i osobnom smislu
osjetljivi na individualne razlike
dobro se nose s autoritetom
daju jasne i česte evaluacije rada pomagača
imati spoznaje o svojim jakim stranama i ograničenjima
svjesni su da njihov osobni stil može utjecati na kontakt sa pomagačem
imaju smisao za humor koji pomaže supervizoru i pomagaču da lakše prođu teška mjesta
imaju pravilan odnos prema radu
svjesni su da je stvaranje odnosa važnije (snažnije) od dobre tehnike u superviziji
kompetentni, posjeduju profesionalna znanja, treninge i veliko iskustvo
dobre vještine podučavanja
neprestano rastu kroz kontinuirano obrazovanje, samo-evaluaciju i feedback od supervizanata, klijenata i ostalih supervizora kolega.

SUPERVIZIJSKA POLITIKA

Postoji potreba za postojanjem definirane supervizijske politike koja bi ukazala na ozbiljnost i važnost supervizije. Novozelandsko udruženju socijalnih radnika Aotearoa New Zealand Association of Social Works (ANZASW) 1998. bavio se pitanjem potrebe uvođenja supervizijske politike. Ona bi trebala definirati svrhu, principe, sadržaje i organizaciju supervizije. U tom smislu Morison (1993.) navodi što je svrha supervizije i koji su principi supervizijske politike:

Svrha supervizije:

pomagač treba postati svjestan svoje profesionalne uloge i odgovornosti
supervizija je mjesto gdje će dobiti objektivno mišljenje
osigurati kvalitetu rada s klijentom
osigurati profesionalni rast i razvoj pojedinca i pružati mu potporu
sudjelovati u otkrivanju i otklanjanju stresa nastalog zbog težine profesionalne uloge pomagača
razmotriti sposobnosti pomagača za izvršavanje radnih zadataka
povećavati radne sposobnosti u koliko je to potrebno
osigurati pozitivno okruženje

Principi supervizije:

svim pomagačima treba omogućiti superviziju
interes klijenta uvijek mora biti prvi, osim ako to ugrožava njegovu sigurnost
mandat za superviziju daje radna organizacija (agencija)
odgovarajuća i sigurna za one koji su sudionici
supervizija je dijeljenje odgovornosti
supervizija je redovita i neometajuća
supervizija promovira kritičko reflektiranje, kompetentnost, odgovornost i unapređenje prakse
supervizija se bazira na razumijevanju i načinu na koji odrasli uče
supervizija osigurava odgovarajuće konzultacije

SUPERVIZIJA PSIHOSOCIJALNOG RADA

U Hrvatskoj se provodi edukacija za supervizore u psihosocijalnom radu. Ona može biti:

- Individualna – supervizor i jedan pomagač

- Supervizija u trijadi – supervizor i dva pomagača

- Grupna supervizija – supervizor i tri do sedam pomagača
Nekoliko je razloga zašto je moguće izabrati grupnu, a ne individualnu superviziju prema Hawkins, P. i Shohet, R. (1989; str.96-108) : Prvi razlog može biti novac, vrijeme i iskustvo. Izbor grupe treba biti pozitivan izbor, a ne kompromis grupe i supervizora. Grupa može osigurati atmosferu potpore i suradništva u kojoj svaki novi član može dijeliti osjećaj tjeskobe i biti svjestan da i drugi dijele slična iskustva. U grupi se dobiva i daje, od svih članova grupe i od supervizora refleksija i feedback.

- Timska supervizija – supervizor i tim

Za razliku od grupne supervizije članovi se nisu sastali samo radi supervizije vać su zajedno i poslovno vezani.

- Sustručnjačaka odnosno «vršnjačka supervizija» - dva do sedam stručnjaka izmjenjuje se u ulogama supervizora i supervizanata

- Supervizija supervizije – supervizija supervizora nakon završene edukacije

Zakon o socijalnoj skrbi, objavljen u Narodnim novinama 25.svibnja 2011.g., u čl.210. toč. 1.navodi da stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi imaju pravo i obavezu supervizije koju toč.3. mogu obavljati educirani i licencirani stručnjaci.

Točno je da se radi o djelatnicima u sustavu socijalne skrbi, ali dobrobit supervizije je neophodna u svim pomažućim profesijama.

Nina Vela Vrabec