Samoubojstvo- što možemo napraviti?

Iako se stopa suicida u svijetu mijenja ovisno o promatranom desetljeću i području, samoubojstvo je na globalnoj razini postalo jedan od glavnih uzroka prerane smrti.U svijetu se svakih 40 sekunda dogodi samoubojstvo, godišnje u prosjeku milijun ljudi i to najčešće muškarci u šezdesetim godinama iako je zabilježen i porast samoubojstava među mlađim muškarcima u dobi od 15 do 29 godina.

U Hrvatskoj se posljednjih desetak godina, svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, na svako izvršeno samoubojstvo dolazi nekoliko pokušaja, a na svaki pokušaj još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju. Hrvatska j u svijet na 13. mjestu po broju samoubojstava muškaraca s prosječnom stopom 34,6, (na prvom mjestu je Litva, zatim Rusija, Latvija.), te na 10. mjestu suicida žena s prosječnom stopom 11,7 (na prvom je Šri Lanka, zatim Mađarska, Estonija.). Izvršena samoubojstva jedan su od vodećih uzroka smrti od ozljeda u Hrvatskoj. Suicid je treći uzrok smrti kod mladih od 15 do 24, a šesti uzrok smrti kod djece od 5 do 14 g. Više je izvršenih suicida kod muškaraca s omjerom 2-3:1 u odnosu na žene. Najviše samoubojstava ima u travnju i svibnju, a počinitelji su češće starije osobe. Muškarci najčešće počine samoubojstva vješanjem i vatrenim oružjem, a žene trovanjem i utapanjem.

Samoubojstva u Hrvatskoj po pojedinim godinama

Izvor: HZZJZ

Samoubojstvo nedvojbeno ostavlja obitelj, prijatelje i okolinu u šoku, s pitanjem jesu li mogli pomoći. Znati što više o samoubojstvu, o tome koji su mogući razlozi i koji su pokazatelji da osoba planira samoubojstvo, može pomoći u spašavanju života. Ovdje ćemo vam navesti neke od postojećih mitova o samoubojstvu:

Kada netko govori da će se ubiti obično to ne učini. Od 10 osoba koje počine samoubojstvo, 8 ih je nekome reklo što će učiniti. Često se, međutim, takva priznanja ne shvaćaju ozbiljno.
Osobe koje su počinile samoubojstvo željele su umrijeti. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo htjela je da bol prestane. Samoubojstvo osoba vidi kao rješenje nerješivog problema, a no štojoj treba jest pomoć u rješavanju problema i smanjenju boli.
Samoubojstvo se dogodi bez upozorenja. Većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja prije nego što se ubije.
Osobe koje pokušaju počiniti ili počine samoubojstvo psihički su bolesne osobe. Neke osobe koje počine samoubojstvo jesu psihički bolesne, ali to nije uvjet. Ono što je zajedničko tim osobama jest da su vrlo nesretne.
Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo nemoguće ju je u tome spriječiti. Samoubojstvo je moguće spriječiti, upravo zbog toga što je ono reakcija osobe na neizdrživu situaciju ili nerješivi problem. Pomoć stručnjaka, ali i članova obitelji i bliskih osoba, je u tome da osobu shvate ozbiljno i pomognu joj da prebrodi krizu i nađe zadovoljavajuća rješenja. Ponekad sama osoba ne može pronaći rješenje, ali ono, u nekom obliku, uvijek postoji.
Svako samoubojstvo se može spriječiti. Bez obzira što pokušamo pomoći, ponekad ne postoji način da se samoubojstvo spriječi.
Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privući pažnju. Prijetnje samoubojstvom treba UVIJEK shvatiti najozbiljnije, kao da će osoba zaista to i učiniti. Ako time želi privući pažnju to znači da joj je pažnja zaista potrebna.
Kada se osoba počne osjećati bolje nakon što je željela ili što je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik je prošao. Većina samoubojstava se dogodi upravo onda kada osoba ima dovoljno snage da može, ono o čemu je razmišljala, sprovesti u djelo.
Razgovor o samoubojstvu samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini. Razgovor o samoubojstvu pokazuje da razumijete ozbiljnost situacije i da brinete.

Doista postoje određeni čimbenici rizika kao i postupci kojima možemo pomoći sebi, te drugima u stanju krize i suicidalnih namjera.Rizične skupine karakteriziraju prethodni pokušaji suicida; depresija; zlouporaba alkohola i droga; obiteljska povijest mentalnih poremećaja, stresne situacije, gubici; laka dostupnost oružja te poznavanje osoba koje su počinile samoubojstvo. Starosne grupe s povećanim rizikom od samoubojstva su stari (preko 65 godina) i mladi (15-30) godina.Skloniji samoubojstvu su razvedeni, udovci i osobe koje žive same bez obitelji. Za muškarce je brak zaštitni faktor, ali ne i za žene.

Mnogi su razlozi zbog kojih neka osoba može pomišljati na samoubojstvo. Ovo su samo neki od mogućih razloga:

Nesređeni obiteljski odnosi, zlostavljanje, nasilje u kući
Neuspjeh u školi, na poslu
Nezaposlenost i loše materijalno stanje
Izoliranost, neprihvaćenost, odbačenost
Preseljenje - gubitak svega poznatog i privikavanje na nepoznato
Gubitak bliske osobe zbog smrti ili razvoda
Samoubojstvo prijatelja ili rođaka
Prethodna smještanja u bolnicu zbog psihijatrijskih bolesti
Veliko razočaranje ili poniženje
Depresija,anksiozni poremećaji, poremećaji prehrane
Visoka očekivanja koja stvaraju veliki pritisak ("Moram biti najbolji, ako nisam, ja sam razočaranje i bolje da me nema")
Prekid ljubavne veze
Zloupotreba droga ili alkohola
Neželjena trudnoća, abortus
Infekcija HIV virusom ili drugim bolestima prenosivim seksualnim odnosom
Ozbiljne tjelesne bolesti
Prirodne katastrofe
"Wertherov efekt“ je termin kojim se označava oponašanje ili kopiranje samoubojstava (copycat suicide). Nastao je na temelju događaja iz 1774. godine, kada je objavljena Goetheova priča, što je izazvalo slična samoubojstva.

Niti jedan od ovih znakova nije siguran pokazatelj da će osoba počiniti samoubojstvo! Što je više tih znakova i što su oni intenzivniji, više je razloga za brigu. Posebno je važno obratiti pažnju na one znakove koji predstavljaju vidljive promjene u ponašanj kao što su povlačenje od prijatelja i druženja, problemi sa spavanjem i jelom, gubitak interesa za aktivnosti, školu/posao i zabavu, za vlastiti tjelesni izgled i higijenu. Znakovito je ukoliko se osoba više ne šali više ili se stalno šali; govori kako je "loša", "svima smeta", "uskoro će riješiti sve svoje probleme", "ništa više i nije važno" i slično; poklanja i dovodiu red svoje stvari, posjećuje ili zove drage ljude više nego inače; doima se kao da ne sluša i ne sudjeluje; piše ili čita o smrti i umiranju; izgubila je interes za neke drage predmete ili aktivnosti te ukoliko postoje prethodni pokušaji samoubojstva.

Ako vam netko kaže da se želi ubiti, tu izjavu UVIJEK treba ozbiljno shvatiti. Ako primijetite neke od gore navedenih znakova, ili samo "osjećate" da nešto nije u redu, princip je uvijek isti: RAZGOVARAJTE!!!!

Pitate se kako?

1.Slušajte.
Pustite osobi da priča o tome koliko je očajna, ljuta, tužna. Slušajte kako se osjeća. Ventiliranje emocija - "pražnjenje" - će već samo po sebi donijeti olakšanje.

2.Ne dijelite savjete.
Ne pokušavajte razvedriti osobu, ukazati joj na pozitivne aspekte situacije ili pronalaziti jednostavna rješenja (npr. "Biti će bolje", "Nemoj plakati", "Razmišljaj pozitivno", "Kako je tek bolesnima..." - jer će se osoba zatvoriti i neće više htjeti s vama razgovarati). Budite strpljivi, smireni, suosjećajni, nemojte procjenjivati i osuđivati - bez obzira koliko vas ono što čujete plaši ili šokira. Ne raspravljajte o tome je li samoubojstvo pogrešan izbor ili nije, ima li osoba pravo što se tako osjeća ili nema i sl. Nikada ne izazivajte i ne provocirajte.

3.Pitajte.
Pitajte osobu je li razmišljala o samoubojstvu. Time joj ne namećete ideju, nego joj pokazujete da je ozbiljno shvaćate i da vam je stalo. Ako osoba odgovori pozitivno, pitajte dalje. Važno je saznati: je li razmišljala o tome kako će to učiniti (IMA LI PLAN?); ima li sve što joj je potrebno da to učini (IMA LI SREDSTVO?); je li razmišljala kada će to učiniti (JE LI ODABRALA VRIJEME?). Većina će odgovoriti negativno na ova pitanja, što znači da ideja nije razrađena. Ako postoji plan, sredstvo i vrijeme - situacija zahtjeva hitnu intervenciju.

4.Poduzmite mjere sigurnosti.
Uklonite potencijalna sredstva, ostanite uz osobu dok ne pozovete pomoć i razgovarajte.Nemojte obećati da ćete čuvati tajnu, ne možete sami pomoći. Profesionalna pomoć je nužna. Iznenaditi ćete se, ali većina osoba koje razmišljaju o samoubojstvu prihvati pomoć bez većih problema ili nagovaranja. Pored toga, uključivanje profesionalaca i drugih odraslih osoba skida dio velikog tereta odgovornosti koji možda, u tom trenutku, sami nosite.
Dakle, na kraju bitno je ponovno naglasiti kako samoubojstvo suicidalne osobe pružaju ljudima oko sebe dovoljno upozorenja i prilike za intervenciju.Osnovno što treba imati u vidu je da je suicidalna osoba uvijek i obavezno u krizi, a naš je zadatak da joj dajemo podršku i da je pratimo na putu rješavanja krize i potičemo u traženju životnih alternativa, te dakako da neizosatvno zatražimo pomoć stručnjaka.

- - -
Literatura:
1. V.Folnegović-Šmalc, D. Kocijan-Hercigonja, B.Barac; “Prevencija sucidalnosti”; Zagreb, 2001.
2. D. Kocijan-Hercigonja, V.Folnegović-Šmalc; “Prepoznavanje, rano otkrivanje i sprječavanje sucidalnosti”; Zagreb, 1999.
3. www.suicidi.info; Škole i suicidalnost učenika, E. Koić
4. www.andjeli-cuvari.com; Obilježja samoubojstava kod djece i adolescenata”, V.Kušić