Poremećaji u ponašanju

Pojam poremećaji u ponašanju odnosi se na vrlo široku lepezu ponašanja različitih, obilježja, intenziteta, trajanja, složenosti, opasnosti i/ili štetnosti djece od 0-18 godina (izuzetno do 21 godine).

Poremećaji u ponašanju predstavljaju značajnije odstupanje od uobičajenog i društveno prihvaćenog ponašanja određene sredine za specifičnu dob, spol djeteta i situaciju te predstavljaju štetnu, opasnu situaciju za samo dijete ili za njegovu sredinu, ukazuju na mogući nepovoljni razvoj djeteta ukoliko se ne intervenira te zahtijevaju dodatnu stručnu ili širu društvenu pomoć. Dakle, poremećaji u ponašanju obuhvaćaju niz vrlo različitih odstupanja na svim područjima funkcioniranja djece i mladi uključujući:

odnos s obitelji, okolinom i autoritetima
poteškoće u pogledu prehrane, spavanja i nevoljnih radnji
povučenost
loš školski uspjeh
neopravdano izostajanje s nastave
bježanje od kuće i skitnje
laganje
krađe
korištenje i preprodaju ilegalnih psihoaktivnih sredstava
agresivnost
nasilje
krađe, provale, razbojstva
i druga kaznena djela.

Razvoj poremećaja u ponašanju ukazuje na zajedničko djelovanje brojnih rizičnih faktora, sadržanih u biološkim, socijalnim i psihološkim obilježjima osobe koja ih manifestira. Danas je već općepoznato da se u večini slučajeva razvijaju postupno, od blagih, manje ometajućih i primjetnih prema težim, uočljivijim i opasnijim poremećajima. Obično se prvo počinju očitovati kod kuće, u obitelji, pa se "šire" preko vrtića i škole, na susjedstvo, društvo vršnjaka, lokalnu zajednicu i širi društveni kontekst. Neprepoznavanje i neadekvatno reagiranje na pojavu poremećaja u ponašanju često rezultira još težim problemima što se odlikuje porastom broja poremećaja, kao i pojavom novih oblika, pri čemu ponašanje postaje ozbiljnije narušeno, a prognoza pozitivnih promjena sve slabija.

Djeca sa poremećajima u ponašanju često izazivaju kod osoba sa kojima dolaze u kontakt „negativne” emocionalne reakcije, zbog čega se veoma često i okrivljuju. Važno je naglasiti kako ih roditelji, odgajatelji i nastavnici često opisuju kao sklone kršenju pravila i neuvažavanju autoriteta te nazivaju „bezobraznim“, „neodgojenim“ ili „nemogućim“ pritom izostavljajući povučenu, izoliranu i od vršnjaka neprihvaćenu skupinu djecu. Ta se djecu, budući da ne izazivaju probleme, ne percipira kao ona kojima je potrebna pomoć, pa za njih neophodna intervencija često izostaje. No s druge strane, dijete ili mlada osoba koja izaziva probleme, opire se i suprostavlja autoritetima, izaziva bržu i intenzivniju reakciju odraslih, koja je najčešće usmjerena na zaustavljanje neprihvatljivih oblika ponašanja, ali ne i na uklanjanje samih uzroka. Iz navedenog se može zaključiti da su reakcije društva na manifestiranje poremećaja u ponašanju često zakašnjele i nedostatne. Odrasli se teško snalaze, nedostaje im znanja o samom problemu, ne znaju kako se odnositi prema djetetu, kako mu pristupiti, što poduzeti. Nerijetko, djeca/mladi iskazujući svoje mišljenje i suprotstavljajući se odraslima budu shvaćeni kao osobe s poremećajima u ponašanju, iako je riječ o samo jednoj razvojnoj fazi. Isto rezultira uporabom raznih neučinkovitih metoda kao što su: namjerno ignoriranje; razni oblici kažnjavanja primjerice davanje negativnih ocjene –što za njih nema značaja, i zabrana; isključivanjima iz školskih događanja (izleta, predstava i sl.). iTakve mlade osobe često se proglašavaju „budućim delikventima“, „nemogućima“ te odrasli "dižu ruke od njih".

Kao što se vidi iz navedenog djeca i mladi s poremećajima u ponašanju često imaju izrazite poteškoće kada je u pitanju zadovoljavajuće i kompetentno sudjelovanje u zajednici što postaje vrlo uočljivo u školskom okruženju. Najveći broj intervencija može se upravo najbolje primijeniti u školskom okruženju, budući da su tu prisutna djeca, vršnjaci, roditelji i nastavnici. Ipak, moramo ponovno naglasiti da „disciplinirajuća praksa“ koja je prisutna u mnogim školama, čak može doprinijeti socijalnom isključivanju učenika i posredno poticati daljnji razvoj poremećaja u ponašanju. Budući da kažnjavajuće strategije ne rezultiraju promjenom ponašanja učenika, odgojno-obrazovne ustanove evidentno koristiti učinkovitije strategije, utrebaju njegovati i podupirati kognitivnu i socijalnu kompetentnost, vještine rješavanja problema, autonomiju i općenito razvoj pozitivnog identiteta djece i mladih.

Smjernice za roditelje

Roditelji u svakom trenutku moraju bit svjesni kako je od iznimne važnostie razviti odnos podrške i povjerenja koji naravno ne isključuje da nužnost zadržavanja uvida nad kretanjem djece, poznavanja prijatelja s kojima se druže, ograničavanja djetetovog vremena izbivanja iz kuće, posebice u večernjim satima, te kontinuirano i učestalo komuniciranje s njima.
Ukoliko dođe do promjena uponašanju važno je prepoznati početak neprihvatljivog ponašanja djeteta i odmah reagirati. A on počinje već s naizgled bezazlenim odlaskom s posljednjeg sata. Ako se pravovremeno ne uoči i ne korigira, može voditi ka poremećajima u ponašanju. Na temelju statističkih podataka MUP-a RH navodimo neka početna neprihvatljiva ponašanja:

izostajanje s nastave
neprihvatljivo ponašanje u odgojno – obrazovnim ustanovama
vršnjačko nasilje (bulllying i cyberbullying)
posjećivanje ugostiteljskih lokala, kladionica i sl.
huligansko - vandalsko ponašanje (uništavanje imovine, pisanje grafita, sudjelovanje u navijačkim neredima i sl.)
konzumiranje sredstava ovisnosti među mladima (opojne droge, alkoholna pića, duhanski proizvodi)
nedozvoljeni noćni izlasci maloljetnih osoba do 16 godina starosti
skitnja i prosjačenje
nedozvoljena i štetna druženja maloljetnih osoba do 18 godina starosti s osobama sklonim kriminalitetu, skitnji, raznim oblicima iskorištavanja maloljetnih osoba
udaljenja maloljetnih osoba iz obiteljskog doma i bjegovi iz odgojnih ustanova

Zakon i maloljetnici

Maloljetnička delinkvencija podrazumijeva kaznena djela koja su počinile osobe mlađe od 18 godina života. Uporište policijskih postupanja nalazi se u odredbama Zakona o sudovima za mladež i Zakona o prekršajima uz primjenu policijskih ovlasti prema Zakonu o policiji i drugim zakonskim i podzakonskim propisima.
Mladež je odgovorna za kažnjiva ponašanja u RH prema starosti, na slijedeće načine:

Dijete je osoba do navršenih 14 godina života i nije kažnjivo odgovorna, te se prema njoj ne može pokrenuti postupak, već se postupa u okviru nadležnosti službe socijalne skrbi.
Maloljetnik je osoba u dobi od 14 do 18 godina života, kazneno i prekršajno odgovorna.
Mlađi punoljetnik je osoba u dobi od 18 do 21 godine života, kazneno i prekršajno odgovorna.

Prava i dužnosti roditelja:

čl. 95. Obiteljskog zakona:

roditelji radi dobrobiti svog maloljetnog djeteta, a sukladno s njegovom dobi i zrelosti, imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovom druženju s drugim osobama
roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od 16 godina zabraniti noćne izlaske bez njihove pratnje ili pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje
noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati
svrha nije "policijski sat" prema osobama mlađim od 16 godina, već pomoć i podrška roditeljima u ispunjavanju
obveza odgoja djece
roditelj uvijek mora znati s kime se njegovo dijete druži i kako provodi slobodno vrijeme
radi nepoštivanja ove odredbe roditelji mogu prekršajno i kazneno odgovarati

Korisni savjeti

Korisno je prisjetiti se situacija koje mogu postati rizične po djecu i njihovo ponašanje. Pod mogućim rizičnim situacijama, spadaju izleti i maturalna putovanja, kada se većina djece odvaja od roditelja i samostalno odlučuje o svom ponašanju. Uzroci su sasvim uobičajeni – izgledati “starije”, dokazati se pred prijateljima u bilo kojem od neprihvatljivih ponašanja (prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje ili čak uzimanje droga). S vrlo sličnim posljedicama završavaju organizirani odlasci bez roditelja na ljetovanja/zimovanja, odlasci na sportska natjecanja, koncerte ili druge vrste izbivanja iz doma bez roditeljskog nadzora. Svakako budite svjesni i običnih izlazaka djeteta s društvom i budite upućeni s kime izlazi, kuda izlazi te obavezno ograničite vrijeme izlaska primjereno godinama djeteta.

Alarm

dijete naglo popusti u učenju
vaše dijete pod nejasnim okolnostima gubi svoje osobne predmete (mobitele, odjeću i sl.)
vaše dijete kući donosi predmete koje mu vi niste kupili
iz vašeg doma pod nejasnim okolnostima nestaju vrijednosti (novac, nakit, tehnička roba i sl.)
na tijelu svog djeteta se uočavaju tjelesne ozljede ili promjene u tjelesnoj konstituciji
vaše dijete pokazuje interes za morbidne sadržaje (literatura, filmovi…)
vaše dijete dovodi u obiteljski dom vama nepoznate osobe
konzumira duhanske proizvode i sredstva ovisnosti

Ukoliko uočite neke od od ovih promjena znajte krajnji je trenutak da se vratite svom djetetu i pružite mu ljubav i podršku. Ako mislite da ne možete sami, potražite stručnu pomoć psihologa, pedagoga i nadležnih službi. Kad policija zakuca na vrata, za mnoge je prekasno jer su već dio tog lošeg društva, loših navika i reputacije sa policijskim dosjeom. A tada je težak put pred djetetom i roditeljima.

Ana Rajić,
prof.defektolog – smjer PUP

-----
Literatura:
Zakon o sudovima za mladež; Narodne Novine, br. 111/97
Kazneni zakon Republike Hrvatske; Narodne novine, br. 110/97
Kovačević, V., Stančić, V., Mejovšek, M. (1988): Osnove teorije defektologije. ERF, Zagreb. 205-228.
Vlah Nevenka; “U djecu treba ulagati”; www.zzjzpgz.hr
Pogled iz drugog kuta - obrazloženje potreba; www.udrugaigra.hr
VIMIO - Centar za psihološku potporu obitelji; Poremećaji u ponašanju djece i mladeži; www.vimio.hr

POVRATAK