Ovisnosti danas

Ovisnosti su tema koja u današnje vrijeme zaokuplja pažnju kako stručnjaka i medija, tako i običnih ljudi. Najčešće, kada se spomene ovisnost, prvo pomislimo na alkohol, nikotin i opojne droge, no predmeta ovisnosti ima mnogo više. To mogu biti namirnice poput ugljikohidrata (čokolada i drugi slatkiši), naprave (telefon, računalo) i aktivnosti (kupovanje, seks). Ljudi su ovisni o onome što im pruža ugodu kad je prisutno, a nelagodu/bol/apstinencisku krizu kad je odsutno. Bez obje navedene komponente, nema ovisnosti. Upravo je baš u apstinencijskoj krizi razlika između zdravih ljudi koji povremeno uplate listić u kladionici i ovisnika, koji to moraju činiti svakodnevno.

Kakva osoba uopće postaje ovisnik? Prije svega, kod svakoga mora postojati barem djelić genetske predispozicije koja uvjetuje potrebu za jakim podražajima te nisku toleranciju na neugodu kakvu izaziva apstinencija. Mozgovi ovisnika različiti su od neovisničkih, i po strukturi i fiziologiji, utoliko što pod različitim uvjetima luče i koriste hormone ugode, iznad svih dopamin. Američka i njemačka istraživanja pokazala su da sve ovisnosti, i one koje podrazumijevaju uzimanje tvari, i one koje se odnose na aktivnosti poput kupovanja ili kockanja, imaju jednake fiziološke temelje. Dobivanje na kocki, čin kupovanja ili spolnog odnosa izazivaju biokemijske promjene u istim dijelovima mozga koji su podraženi kad čovjek uzima jake droge. U svakom slučaju, u mozgu dolazi do lučenja većih količina dopamina, moždane tvari koja stvara osjećaj zadovoljstva, ali i sudjeluje u razvoju ovisnosti. Osim toga, mora postojati i barem jedan od sljedećih čimbenika: želja da se doživi nešto novo, uzbudljivo i opasno, želja za dokazivanjem, samodokazivanjem, jak pritisak okoline na osobu, obično vršnjaka, tako da joj se pripadnost grupi uvjetuje činjenjem nečega, primjerice pijenjem, pušenjem ili kockanjem, disfunkcionalne obitelji i neučinkoviti roditeljski postupci , tjeskoba ili depresija, za koju osoba otkriva da je može ublažiti uz pomoć neke tvari ili postupka, želja da se pobjegne od nečeg, iz realiteta u imaginarno, rješavanje osobnih problema i konflikata.
Od svih navedenih čimbenika u prevenciji ovisnosti najvažnije ulogi imaju čvrste obiteljske veze i jasna pravila ponašanja u obitelji u kojoj vlada puno uzajamno povjerenje između djece i roditelja, kao i dobra suradnja roditelja i škole.

Vrste ovisnosti

Kada se spomene ovisnost, obično pomislimo, kao što je već spomenuto, na alkohol, nikotin i opojne droge, no predmeta ovisnosti ima mnogo više. Nedovoljna osvještenost ljudi o ostalim vrstama ovisnosti najčešće se očituje u tvrdnjama ljudi da je primjerice ovisnost o mobitelu ili hrani jednostavno izmišljotina. Danas, mobitel imaju gotovo sva djeca, a internet i najnoviji tehnološki uređaji postupno ulaze u naše domove. Zašto nam je teško vidjeti da dijete može postati ovisno o kompjuterskim igricama ili mobitelu, ili da ovisnik primjerice o internetu ublažava i izaziva ugodu baveći se aktivnošću o kojoj je ovisan, kao što ovisnik o psihoaktivnoj tvari čini to uzimajući drogu. U oba slučaja pojačava se lučenje hormona ugode, stvara osjećaj blaženstva i fascinacije. Obje navedene skupine ovisnosti čine cjelinu, a razlika među njima je u tome što su prve uzrokovane zlouporabom raznih tvari, a druge su nastale zlouporabom aktivnosti koje uzrokuju pojačano lučenje dopamina.

Neke od glavnih značajki ovisnosti su sljedeće:

počinje radi doživljavanja ugode, koju ne možete
doživjeti drugim putem
preuzima kontrolu nad vama
osjećate se loše ako je ne možete upražnjavati
bez nove doze trpite od tjeskobe, zabrinutosti, tuge, osamljenosti, dosade, tjelesnog bola ili neugode itd.
postaje vam sve teže funkcionirati ili uopće zamisliti život bez sredstva o kojemu ste ovisni
s vremenom morate uzimati sve češće i sve veće doze samo da biste ublažili bol ili neugodne osjećaje
trošite sve više vremena i sredstava za zadovoljavanje ovisnosti
sve više zapostavljate druge, pa i one vitalne strane vašeg života (posao, ljubav, prijatelje, hobije itd.)

Postoji niz različitih aktivnosti koje mogu postati ovisnost, a ovdje ćemo nabrojiti neke:

igre na sreću, sportska kladenja, lutrija
TV (više od 5 sati dnevno svaki dan)
Internet, kompjuterske igre
horoskopi, gatanja…
usluge govornih automata
mobitel
sredstva za mršavljenje, laksativi
kupovina (oniomanija)
brza vožnja
hrana/čokolada
učestalo mijenjanje seksualnih partnera
pornografija, virtualni seks
religijske sekte, vjerski fanatizam
kućni ljubimci
antikviteti, skupljanje stvari, automobili
glazba, ples, teretana
meditacija, joga, trčanje.
radoholičarstvo

Ovisnosti pak možemo podijeliti na:

Ovisnost o hrani
Ovisnost o alkoholu
Ovisnost o pušenju
Ovisnost o drogi
Ovisnost o kockanju
Ovisnost o lijekovima
Ovisnost o kavi
Ostale ovisnosti

Ostale, relativno mlađe, ali ne manje rizične ovisnosti jesu:

ovisnost o seksu
ovisnost o radu (radoholičarstvo)
ovisnost o dokoličarenju
ovisnost o kupovini (shopping)
ovisnost o slatkom
ovisnost o čokoladi
ovisnost o telefoniranju
ovisnost o televiziji
ovisnost o računalu i internetu

1. Ovisnost o hrani/slatkom/čokoladi

Kao što je slučaj i s drugim ovisnostima, ljudi koji su ovisni o hrani ne prejedaju se zato što im toliko godi sam okus hrane, već zato što putem hrane u organizam unose izvjesne tvari koje pozitivno djeluju na njihovo raspoloženje. Obično su ovisnici o hrani su osobe koje trpe od depresije ili tjeskobe, a hranom se nastoje "liječiti".
Prehrambeni proizvodi koji izazivaju ovisnost (slatkiši, sir, tjestenina, meso, masti) sadrže sastojke koji potiču lučenje izvjesnih moždanih kemikalija, poput dopamina i serotonina, koje izazivaju osjećaj ugode a ljudi skloni ovisnosti o hrani imaju vjerojatno urođen manjak tih tvari, pa ih nadoknađuju povećanim unosom (ne)prikladne hrane.

Jedna od najčešćih ovisnosti jest ovisnost o čokoladi, a istom se smatra ako osoba tjedno konzumira 12 pločica po 60 grama ili 100 grama dnevno. " Jednostavni ugljikohidrati, koji su prisutni u šećeru, vrlo se brzo prerađuju pa uzrokuju nagli "skok" u raspoloženju, te ubrzo pad, što čovjeka navodi na nove i nove porcije slatkiša - s predvidljivim rezultatima. Prejedanjem i debljanjem remeti se i cijeli metabolizam, uključujući sposobnost mozga da sam proizvodi dopamin i serotonin. Tada potreba za zasitnim namirnicama postaje sve veća, a njeni ugodni učinci sve manji, što vodi do spirale debljanja i ugrožavanja brojnih organa, uključujući krvožilni sustav, mozak, jetru, kožu i druge. Zanimljiv je podatak kako Hrvati spadaju među najdeblje narode u Europi (prosječna težina 76,3 kg).

Liječenje od ovisnosti o hrani nužno počinje sa spoznajom da prejedanje strahovito škodi organizmu. Ta spoznaja vodi prema odluci da se s prejedanjem prekine. Postoje neki koraci koje možete poduzeti sami, no glavni je korak liječenje depresije i(li) tjeskobe i s njima povezanom biokemijskom neravnotežom u mozgu:

2. Ovisnost o alkoholu

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je alkoholizam kao socijalno- medicinsku bolest u koju upadne pojedinac uslijed prekomjernog i dugotrajnog konzumiranja alkoholnih pića. Na predispoziciju za alkoholizam utječe kombinacija bioloških, psiholoških i sociokulturoloških čimbenika. Alkoholičar je osoba:

koja ne može bez alkohola- opsjednuta je pijenjem, stalno ima razlog za pijenje
koja ne može normalno funkcionirati dok ne popije
koja može izdržati najduže do godine dana bez alkohola, a onda nadoknađuje propušteno i često pije još veće količine
koja ima trajni gubitak kontrole pijenja

Alkoholni problemi obično nastaju kad društveno pijenje postane toliko intenzivno, da ga okolina više ne prihvaća jer remeti odnose na radnom mjestu ili u obitelji. Socijalni znakovi alkoholizma (bračni, obiteljski, radni, društveni) su: gubitak kvalitetne komunikacije u braku, udaljavanje od djece, zakazivanje na radnom mjestu/degradiranje na poslu, zakazivanje u društvenom okruženju u kojem su ponašanja alkoholičara ispod očekivanog ponašanja s obzirom na njegovo obrazovanje, socijalni i kulturni milje kojem pripada. Problem alkoholizma kod pojedinca može se prepoznati i po fizičkim znakovima alkoholizma koji se ogledaju u: crvenilu lica, "alkoholičarskom nosu", ispucanim kapilarama na obrazima, stalnom mirisu osobe po alkoholu iako je osoba trenutno trijezna (javlja se zbog "natopljenosti" kože alkoholom), "hod klauna" koji je potreban za održavanje ravnoteže, tremoru ruku, nesanici te jutarnjim povraćanjima.

U procesu liječenja ovisnika o alkoholu i njihovih obitelji primjenjuju se slijedeće tehnike i metode liječenja ovisnika o alkoholu:

Korištenje lijekova (ovisno o komplikacijama koje su se razvile).
Psihološki postupci.
Socijalni postupci.
Individualna i grupna psihoterapija.
Terapijska zajednica.
Obiteljski pristup liječenju.
Klub liječenih alkoholičara.

U Hrvatskoj milijun ljudi konzumira alkohol; 250.000 je zabilježenih ovisnika o alkoholu, od kojih se godišnje liječi 50.000. Danas imamo razvijen niz ustanova u kojima se mogu liječiti ovisnici o alkoholu. Najbolje i najdjelotvornije su specijalizirane polikliničke službe za alkoholizam s dnevnom bolnicom a doprinos i veliku ulogu u liječenju alkoholičara imaju i udruge koje u okviru svojih programa nude kvalitetne programe za resocijalizaciju ovisnika, ali i prevenciju ovisnosti.

3. Ovisnost o nikotinu/pušenju

Ovisnost o duhanu je jedna od najrasprostranjenijih ovisnosti današnjice. Nikotin je sastojak duhana koji najviše djeluje na mozak aktivirajući dijelove mozga koji su zaduženi za osjećaj zadovoljstva. Kemikalija u mozgu najvažnija za buđenje želje za drogama je domapin, a istraživanja su pokazala da nikotin podiže razinu dopamina u centrima za osjećaj zadovoljstva u mozgu.

Najčešći oblik ovisnosti o nikotinu je pušenje. U Hrvatskoj je evidentirano oko 1,5 milijuna pušača, koji godišnje na cigarete troše 9 milijardi kuna, a od posljedica pušenja umire do 14 tisuća ljudi u godinu dana. Veliki broj ljudi pokušava prestati s pušenjem no manje od 7% ih uspijeva apstinirati dulje od godinu dana – većina se vrati pušenju već nakon par dana. Budući da uzrokuje fizičku ovisnost (djeluje na vegetativni živčani sustav i ugrađuje se u metabolizam) može doći i do apstinencijskih sindroma poput pada tlaka, vrtoglavice, nemira i probavnih smetnji. Kronično djelovanje duhana očituje se u povećanom riziku od raka pluća, tumora, kroničnog bronhitisa, te kardiovaskularnih bolesti.

U tretmanu odvikavanja od pušenja koristi se hipnoza i razni psihofarmaci te razne psihoterapijske metode. Kod osoba koje su motivirane da prestanu pušiti, kombinacija bihevioralnog i farmakološkog tretmana može dvostruko povećati vjerojatnost uspješnog liječenja. Nadalje, prestanak pušenja može imati izravan pozitivan utjecaj na zdravlje: na primjer, očekivano trajanje života 35-godišnjeg muškarca koji prestane pušiti povećava se u prosjeku za 5,1 godinu.

4. Ovisnost o opojnim sredstvima/ drogama

Droge su vrlo različite kemijske tvari prirodnog ili umjetnog podrijetla, zapravo vrste otrova psihoaktivnog djelovanja, koje ako se uzimaju određeno vrijeme mogu dovesti do stanja ovisnosti. Takvo se psihičko, a katkada i fizičko stanje javlja kao posljedica međudjelovanja između živog organizma i sredstva, a karakterizirano je ponašajnim i mnogim drugim promjenama, koje uvijek uključuju neodoljivu unutarnju prisilu da se droga unatoč spoznaji o štetnim posljedicama i dalje uzima, bilo radi izazivanja njenih poželj učinaka ili da se izbjegnu patnje koje će se javiti ako se s uzimanjem sredstva prekine. Biti ovisnik znači ne biti više zdrav, ne moći više bez droge normalno funkcionirati.

Prema djelovanju na središnji živčani sustav, odnosno mozak, droge se obično dijele u tri potkategorije:

psihodepresore ili sredstva umirujućeg, uspavljujućeg djelovanja (opijati heroin, morfin, kodein, metadon, alkohol, različite tablete za umirenje poput benzodiazepina)
psihostimulatore, sredstva koja pobuđuju (stimuliraju) mozak (amfetamin, kokain, nikotin...)
halucinogene, sredstva koja iskrivljuju opažanja i doživljavanje stvarnosti (LSD, meskalin, psilocibin, sjemenke bunike...)
droge koje imaju miješana djelovanja (kanabinoidi marihuana i hašiš, ecstasy).

Liječenje od ovisnosti provodi se multidisciplinarno uz uvjet da ovisnik na njega dobrovoljno pristane. U prvoj fazi liječenja, u okviru zdravstvene ustanove, provodi se detoksikacija i usporedno se rješavaju i ublažavaju apstinencijske smetnje.
U slijedećoj fazi liječenja provode se mjere koje pomažu održavanje apstinencije.

5. Ovisnost o kockanju

Neke ovisnosti temelje se na potrošnji novca ili riskiranju s novcem ili imovinom. Kockanje u raznim oblicima tipična je manifestacija potrebe za neizvjesnošću i koketiranjem s opasnošću. Ovisnici o kockanju nisu samo tipovi koji su opsjednuti kockarnicama i kladionicama, nego i mnogi od "hrabrih" poduzetnika i burzovnih špekulanata.

Kako kockanje može izazvati ovisnost? Kao i druge adiktivne stvari - kroz utjecaj na mozak i središnji živčani sustav. U trenucima kockanja kod ovisnika dolazi do aktivacije središnjeg živčanog sustava i snažnih fizioloških promjena. Raste razina hormona stresa i ugode, diže se krvni tlak, srce ubrzano kuca, a koža postaje podražljivija. Ovisnici o kocki i o bilo kojem drugom obliku riskiranja zapravo su ovisni o učinku raznih hormona koji djeluju na mozak tijekom upražnjavanja ovisnosti.Ako ne postoji mogućnost većeg dobitka i gubitka, ovisnički se mozak ne aktivira u dovoljnoj mjeri. No, kad je u igri novac ili neka druga znatnija vrijednost, dolazi do snažnih elektrokemijskih procesa u mozgu već pri razmišljanju o predstojećem kockarskom činu.

6. Ovisnost o lijekovima

Ovisnost o sintetskim lijekovima danas predstavlja veliki problem, a nažalost i ovisnost o lijekovima je jako raširena.Ubrzan način života, stres, nezadovoljstvo, umor i bolovi samo su neki od razloga za uzimanje sintetskih lijekova.
Lijekovi koji se najčešće upotrebljavaju i zloupotrebljavaju :

Analgetici (lijekovi za uklanjanje i ublažavanje bolova ) koji se dijele na narkotičke i nenarkotičke analgetike. Obzirom da se narkotički analgetici strogo propisuju od strane liječnika nama više poznati i rašireniji su nenarkotički analgetici. Oni djeluju blago ili srednje jako na središnji živčani sustav, te se obično nalaze u slobodnoj prodaji i mogu se kupiti bez recepta. Nenarkotički lijekovi uspješno uklanjaju bolove, snizuju povišenu tjelesnu temperature te djeluju protuupalno. Nekontroliranim i učestalim uzimanjem tih vrsta lijekova pacijent samoinicijativno povećava dozu, što stvara još veće glavobolje i bolove, osjećaj umora i lošeg raspoloženja.

Sedativi ( lijekovi za smirenje )
Sedativi su lijekovi koji smanjuju i uklanjaju psihičku napetost i strah. Njima se najčešće olakšavaju se patnje i osjećaj bespomoćnosti. Stanje trenutnog nemira i psihičke napetosti dobro je pokušati rješiti na što zdraviji način bez uporabe lijekova i tek kada su poteškoće tolike da ih ne možete prebroditi bez sedativa potrebno je obratiti se svom liječniku. Ne treba zaboraviti da njihova duža upotreba stvara ovisnost!

Hipnotici ( lijekovi za spavanje )
Hipnotici su lijekovi koji se upotrebljavaju za postizanje sna u slučaju nesanice.
Postoje 3 vrste uzroka nesanice :
1. Unutarnji (stres, svakodnevne brige i uzbuđenja... )
2. Vanjski (promjena kreveta, buka, vrućina, previše popijenih kava... )
3. Zdravstveni - tjelesni (svrbež, bol, kašalj, grčevi u nogama...)
- duševni ( depresija i psihička napetost )

Smatra se da je većini osoba dovoljno 6-8 sati spavanja. Ukoliko osoba ima problem nesanice 2 tjedna ili duže tek tada se treba obratite liječniku za savjet! Ako je već neophodno uzeti lijek za spavanje potrebno je znati da se njegova upotreba i vrijeme uzimanja mora strogo kontrolirati od strane liječnika, a samoinicijativno uzimanje zbog neznanja vrlo lako uzrokuje ovisnost i neočekivane teške posljedice ako se kombiniraju sa alkoholom i pojedinim drugim skupinama lijekova!

Antidepresivi (lijekovi za ublažavanje i liječenje depresivnih stanja )
Antidepresivi su lijekovi koji se daju osobama koji dospiju u stanje tuge i potištenosti, depresiju. Depresija se očituje u promjenama raspoloženja, osoba gubi apetit, naglo mršavi, povlači se u sebe, umišlja da boluje od raznih bolesti, trpi od glavobolje, vrtoglavice, bolova u prsima. Iznimno je važno zatražiti stručnu pomoć, jer depresija je stanje koje se najčešće uspješno liječi antidepresivnim lijekovima.

7. Ovisnost o kavi

Kofein je najrašireniji stimulans na svijetu. Jeftin je i ljudi mogu lako zadovoljiti svoje potrebe za uobičajenim količinama kofeina. Prema prof. Griffithsu, najnovija istraživanja pokazuju da ljudi lišeni uobičajene doze kofeina, pate od cijelog niza simptoma vezanih uz nedostatak kofeina u organizmu, od glavobolje i umora do pomanjkanja koncentracije te se zalaže da se ovisnost o kofeinu uključi u službeni američki popis mentalnih oboljenja i poremećaja. Eksperimenti su pokazali da 50 posto kavopija razvija glavobolju kada im se uskrati kava, a 13 posto ih se uopće ne osjeća dovoljno dobro da bi otišlo na posao. Profesor Griffiths vjeruje, međutim, da je moguće prekinuti ovisnost o kofeinu, polaganim smanjivanjem dnevne doze kave. Suprotno stavu prof. Griffithsa i njegovih suradnika francuski znanstvenici na čelu s Astrid Nehlig iz laboratorija INSERM-a, francuskog Nacionalnog instituta za zdravlje, objavili su da davanje umjerenih doza kofeina štakorima ne potiče aktivnost u dijelu mozga nazvanom nucleus accumbens, koji ima ulogu u ovisnosti.

8. Ovisnost o seksu

Mada većina ljudi seksualne probleme poistovjećuje s nedostatkom seksa, bilo zbog odsustva želje, snižene potencije, neprivlačnosti ili partnerova pomanjkanja interesa, postoji i suprotan problem koji potječe od prevelike spolne želje i potencije: neizdrživa potreba za seksom! Prosječnoj je osobi teško objasniti da neki ljudi imaju stvarnih problema zbog prevelike potrebe za seksom, a pogotovo malo tko može sažalijevati dotične kad dozna da oni i uspijevaju zadovoljavati te goleme, svakodnevne potrebe, i to s raznim osobama. Kako može san većine nekima biti problem?
Međutim, između 5 i 8% odraslih ima toliko jak spolni nagon da mu podređuju svu životnu energiju. U zapadnim je zemljama ovisnost o seksu priznata kao poremećaj srodan ovisnostima o alkoholu, drogama, kockanju i sličnim štetnim tvarima i aktivnostima. Takvim ljudima seks nije izraz ljubavi niti ugodna rekreacija, nego nasušna potreba koja im život pretvara u pakao. Neki stručnjaci smatraju da su seksualni ovisnici zapravo ovisnici o ljudima, osobe koje se bez prisnog kontakta osjećaju bolno osamljenima, pri čemu im je jedini dovoljno prisan kontakt onaj seksualni.
Jasno je da seksualni ovisnici mogu biti samo osobe s izrazito velikim libidom i potencijom, fiziološkim procesima koji ne ovise o čovjekovoj volji. Međutim, mora postojati još neki čimbenik koji navodi ljude da bjesomučno traže seksualno zadovoljenje. Psiholozi okrivljuju manjak prisnosti ili stresove, primjerice nasilje, u djetinjstvu. Moguće je da je kod nekih pojedinaca genetska predispozicija prevladavajuća te da im nije ni potreban kasniji podražaj kao aktivator ovisnosti.

9. Ovisnost o radu (radoholičarstvo)

Mnogi ljudi suočeni su s jednakom dilemom. Uskladiti privatni život i poslovni ne samo da je veliki zahtjev nego i izazov kojem rijetki znaju rješenje. Svaka veza zahtjeva određenu pažnju, te kako bismo ih održali živima moramo ih njegovati. Nekad je potrebno poslu posvetiti nešto više vremena, ali radimo li to stalno postaje poremećaj. Radoholičar je termin kojim se označava čovjek kojemu ni jedna veza nije važna poput veze sa poslom. On nikad neće žrtvovati posao radi ljubavi ili obitelji, tek u ekstremnim situacijama, poput smrti, vjenčanja, rođendana, godišnjica i slično.

Evo nekih upozoravajućih znakova na radoholizam:

Vaš dom je vaš drugi ured.Vrlo ste predani poslu, u uredu dosta natjecateljski raspoloženi.
Uvijek sa sobom nosite nužni dio uredske opreme. Posao vas usrećuje više nego išta drugo.
Spavanje i slobodno vrijeme vam se čine kao gubitak vremena.
Ako biste imali priliku ponovno birati zanimanje i posao, izabrali bi isto.
Često zbog poslovnih obveza znate skratiti odmor.
U mislima stalno tražite najbolja rješenja za poslovne probleme.
Prijatelji vas rijetko nazivaju,nemate puno pravih prijatelja, u vašem životu se stalno javljaju nove osobe, zadrže neko vrijeme i nestaju.
Ponekad vas boli glava, oči od naprezanja, bole vas leđa i sl.

Što učiniti kako biste poboljšali situaciju?

Planirajte vrijeme za primarne odnose. Partner treba najmanje 30 minuta dnevno, SVAKI DAN, što ne uključuje raspravu o računima, djeci, telefonske razgovore. Ovo vrijeme potrebno se družiti s partnerom i razgovarati o osobnim nedoumicama, vezi, praviti planove za budućnost, sanjariti zajedno. Neka to bude pravilo. Ako na posao možete odvojiti 8h možete i pola sata na partnera. Prijatelji također trebaju vaše vrijeme. Komunicirajte s njima redovito. Ne otkazujte susrete zbog hitnog posla koji morate obaviti. Brinite o svome tijelu Redovite jedite. Tri obroka dnevno pravilo su koje morate poštivati. Odvojite vrijeme za sport, rekreaciju i odmor. Preispitajte dugoročne i kratkoročne ciljeve Radite li u životu ono što ste željeli?Podsjetite na ono što ste do sada postigli češće nego na ono što morate još postići. Činite to svakodnevno. Živite li da bi radili ili radite da bi živjeli?

10. Ovisnost o dokoličarenju

Ovisnost o dokoličaranje predstavlja bijeg u igre na sreću, ostale zabavne igre, reality show i slično.

11. Ovisnost o kupovini (shopping)

Kupovina i gomilanje predmeta pretežno je ženska navika, koja ima evolucijsku podlogu i ima veze sa ženskom ulogom u skupljanju plodova i drugih vrijednih predmeta. Dok će muškarci prije "nasjesti" na kockanje, klađenje ili riskiranje, žene su iz bioloških razloga privučenije kupovini. Kad osjete da im shoping olakšava muke i donosi ugodu, makar na sat-dva, one taj pohod ponavljaju sve dok im ne ponestane sredstava, a ponekad i nakon toga. Nekima pomaže i sam obilazak trgovina i gledanje izloga. Čini se da su takvi izlasci ugodni zato što uključuju ne samo pogled na proizvode, nego i kontakt s ljudima prisutnim u i oko trgovine.

Prisilno kupovanje može dovesti do strahovitog zaduživanja, bankrota, pljenidbe imovine pa i kriminalnih radnji u nastojanju pokrivanja dugova, a pritom bračni i obiteljski odnosi mogu biti nepovratno narušeni. No, ovisnost podrazumijeva nemogućnost voljne kontrole nad vlastitim duševnim stanjem i pratećim postupcima. Dakle, teško je jednostavno odlučiti "neću više kupovati" i tu odluku provesti u djelo. Trpite li od ove ovisnosti, vjerojatno će vam trebati stručna pomoć psihijatra ili psihologa, koji će vam pomoći pri ublažavanju emocionalnih smetnji koje su i dovele do ovisnosti o kupovini. Moguće je da će prilikom terapije biti potrebno koristiti i lijekove. U međuvremenu, moguće je učiniti napor i ograničite materijalnu štetu sebi i obitelji: prije izlaska u grad napravite spisak potrebnih stvari i držite ga se,vratite ili uništite kreditne kartice; učinite to naglo i ne razmišljajući,plaćajte samo gotovinom, čekovima ili debitnim (zadužnim) karticama, na kojima ne možete prekoračiti limit,ne obilazite trgovine i ne gledajte u izloge, jer ta aktivnost potiče želju za kupovinom,ne gledajte televizijske programe s reklamama, kad vas obuzme potreba za kupovanjem, pođite na trčanje, u teretanu, u kino, u posjetu.

12. Ovisnost o telefonu/mobitelu ili ljudima?

Telefoni, a osobito mobilni, odavna su prestali biti sredstvo hitne i kratke komunikacije radi dogovora za poslove ili susrete uživo. Milijuni ljudi služe se raznovrsnim telefonima radi ublažavanja osjećaja osamljenosti, odnosno radi stvaranja povezanosti s drugim ljudima. Ta je povezanost bestjelesna, ali zbog toga i manje opasna za žrtve osamljenosti, jer u površnim odnosima postoje manji izgledi da će osjetljiva osoba biti teže povrijeđena.
Ovisnost o telefonskoj ili internetskoj komunikaciji zapravo je ovisnost o ljudima, a o ljudima su ovisne osobe kojima u životu nedostaje prisan ljudski kontakt, odnosno koje su preosjetljive na grubosti ili odbijanje u druženju "uživo". Dokle god komunikacija preko žica ili bežičnih signala ne oduzima previše vremena, ne košta previše novca i ne priječi druženje licem u lice, ona nije štetna i nije medicinski problem. Međutim, mnogima je njihova osamljenost toliko teška da da dnevno provode sate nazivajući znance, šalju desetke i stotine kratkih poruka i slično.

Liječenje? Prije svega potrebno je ukloniti ono što ovisnike o daljinskoj komunikaciji muči, a tek onda ih nježno voditi kroz smanjenje doziranja telefonima. Osamljeni ovisnici o telefonima i SMS-ima su osobe koje duboko pate od nedostatka ljubavne ili prijateljske prisnosti. Nažalost, izliječiti osamljenost i ljubavne frustracije nije lako te nerijetko u liječenje od telefonsko-kompjuterske ovisnosti treba uključiti i upotrebu lijekova.

13. Ovisnost o televiziji

Televizija je postala svagdanja potreba suvremenog čovjeka: član obitelji, kućni ljubimac, dnevna razbibriga, ali i uzrok zabrinjavajućih patoloških stanja. Sve se više vremena provodi pred malim ekranom. Listu predvode građani SAD-a i Meksika, a u srednjoeuropskom okviru Mađari i Hrvati s gotovo četiri sata dnevnog gledanja televizije. Zabrinjava sve veći broj TV-ovisnika koji se u svom patološkom ponašanju ne razlikuju od ovisnika od kemijskih sredstava. Takvo stanje naročito je alarmantno u populaciji djece kojima je televizija ponekad i odgojitelj i zamjena za roditelje. Starije osobe također spadaju u rizičnu skupinu kojima je mali ekran bijeg od osame i depresije i uzrokuje teške zdravstvene probleme.

14. Ovisnost o računalu i internetu

Na internetske chatove, komunikatore i servise za upoznavanje često su upućeni ljudi koji imaju realnih teškoća u stjecanju i održavanju kontakata u "stvarnom" svijetu. Riječ je o osobama koje zbog bolesti ne mogu napuštati kuću, zatim onima koje su smanjeno privlačne i napokon onima koje su posebno osjetljive pa ne mogu podnijeti stresove svojstvene komunikaciji uživo.

Ovisnike o Internetu možemo podijeliti, s obzirom na aktivnost i sadržaj kojim se bave:

Ovisnici o informacijama - pregledavaju Internet stranice u potrazi za različitim informacijama, općeg karaktera, odnosno informacijama vezanim uz specifično područje interesa
Ovisnici o računalnim igrama putem Interneta - ovisno o vrsti video-igre, u takvim igrama sudjeluje dva ili više, uglavnom međusobno suprostavljenih, igrača.
Ovisnici o "chatu" (pričaonicama) i e-mail porukama - to su osobe koje komuniciraju s drugima putem Interneta. Ta komunikacija (chat) se odvija između dvije ili više osoba istovremeno u stvarnom vremenu ili razmjenjuju poruke putem elektroničke pošte (e-mail), što podsjeća na klasičnu poštu. Također mogu sudjelovati u raspravama na određenu temu (Forum).
Ovisnici o "cyber" sexu - to su osobe koje pregledavaju erotske i pornografske sadržaje, "skidaju" takve sadržaje s Interneta i kasnije ih pregledavaju te međusobno dolazi do sexualne stimulacije putem sex chata te tzv. odijela za sex.
Ovisnici o kockanju putem Interneta - to su osobe koje sudjeluju u različitim igrama za novac (uključujući i igre na sreću) putem Interneta.
Ovisnici o kupovini putem Interneta - osobe koje pregledaju Internet sadržaje kako bi nešto kupile ili prodale, odnosno pregledavale on-line dućane.
Istraživanja pokazuju da je najviše ovisnika o chatu i e-mail-u, a najmanje o kockanju i kupovini putem Interneta.

Kako izgleda ovisnički ciklus?

Kakva stanja proživljava ovisna osoba, što je potiče da posegne za novom dozom svoje droge? Osoba prvo osjeća nešto neugodno - tjeskobu ili depresiju - što se vremenom pojačava. Zatim se osoba sjeti da joj je dosad u takvim slučajevima pomoglo ako je uzela neku tvar (alkohol, nikotin, kofein, kokain, šećer itd.) ili nešto učinila (otišla u kupovinu, uplatila listić u kladionici i sl.).

Pri pomisli na tu tvar ili aktivnost, javlja se ugodno iščekivanje, koje već počinje ublažavati neugodu. Zatim osoba poseže za svojom drogom - ispija piće, pali cigaretu, kupuje cipele, odlazi u poslovnicu lutrije itd.). Dok provodi svoju ovisničku aktivnost, osobi se psihičko i fizičko stanje popravlja, s tendencijom prema vrhuncu ugode. Nažalost, ugoda brzo popušta i ustupa mjesto prvobitnoj neugodi, koja osobu opet tjera da posegne za svojom drogom. Kod svih ovisnosti, mozak postupno razvija toleranciju, pa su potrebne sve veće doze za jednak učinak. Konačno, osoba više ne pije ili kocka da bi uživala, nego da bi se zakratko osjećala normalnom.

Terapija odvikavanja

Osim što mora osvijestiti svoj problem i donijeti odluku o prekidu sa svim ovisničkim aktivnostima, ovisnik se mora obratiti profesionalcu, dakle psihologu ili psihijatru. Ukratko, sve što vam ublažava tjeskobu i depresiju ujedno će i smanjivati vašu potrebu za upražnjavanjem vaše ovisnosti. To znači da djelotvorna može biti psihoterapija ili lijekovi s učinkom na središnji živčani sustav - antidepresivi i sredstva za smirenje. Antidepresivi su vrlo pouzdani i djelotvorni te ne izazivaju naviku i ovisnost, dok sredstva za smirenje valja koristiti umjereno i prema potrebi.

Mada postoje snažne genetske i društvene predispozicije za razvoj ovisnosti, one ne isključuju odgovornost ovisne osobe. Najkasnije u onom trenutku kad je upozorena ili kad počne osjećati tegobe, svaka osoba ima mogućnost odlučiti hoće li početi terapiju odvikavanja.Praktično je svaki ovisnik, koja god bila njegova droga, svjestan da sebi i drugima čini štetu no često svjesno biraju nastavak ovisnosti, jer im je to u prvi mah najudobnije i zahtijeva najmanje odricanja. Zato su ovisnici u cijelosti moralno i kazneno odgovorni za svaku štetu koju prouzroče te ne zaslužuju nikakva popusta od okoline i pravosuđa za svoje postupke.

Literatura:
Mr. Ivica Stanić; http://www.zzjzpgz.hr/nzl/61/ovisnosti.htm; Čovjek u raljama ovisnosti
Mr. sc. Božena Galoić Cigit; Klinika za psihijatriju, KB “Sestre milosrdnice; “Pozitvna ovisnost”; www.noebius.com
3. Bariša Malenica; Ovisnosti; vlastita naklada-Zagreb , III.izdanje 1996.