MEDIJACIJA-ŠTO JE TO?

VRŠNJAČKA MEDIJACIJA

U svakodnevnom životu često smo svjedoci, ali i sudionici konflikta. Konflikti su svuda oko nas. Mogu nastati na različite načine, a takođe i uzroci zbog kojih ulazimo u konflikt mogu biti različiti. Ovo je logična posljedica samog načina na koji je ljudski život uređen. Naime, razni oblici socijalne interakcije u kojoj se svakodnevno nalazimo dovode do uočavanja različitosti između nas i drugih, ali i do sličnosti u željama i na mnogim drugim poljima. Bilo da mislimo drugačije od neke osobe, bilo da imamo neke drugačije osećaje ili možda želimo neku stvar koju želi i druga osoba, sve te situacije mogu dovesti po potencijalnih neslaganja i sukoba.

Uzroci konflikta, nažalost, mogu se bazirati i na iracionalnim osnovama, kao što su pripadnost različitim etničkim, rasnim, polnim ili socijalnim grupama.

U školi se takođe javljaju sukobi odnosno konflikti. Oni mogu nastati između raznih aktera - nastavnika, učenika, učenika i nastavnika, nekih grupa u školi i sl.

Tehnika koja nam pomaže bolje shvatiti bit konflikata, ali i da lakše izlazimo s njima na kraj, zove se medijacija.

Riječ medijacija znači posredovanje, odnosno ono što se javlja i deluje u nekom procesu. Pri tome se najčešće misli na posredovanje idejama u različitim vremenskim razmacima. Ono se odnosi i na pozicioniranje u sredini.

Način da se konflikt riješi i da se prebrode nesporazumi koji postoje je upravo medijacija.

Kada govorimo o medijaciji, mislimo na tehniku u kojoj se neka treća osoba pojavljuje i postaje posrednik između sukobljenih strana. Osoba koja se nalazi u ulozi medijatora pokušava konfliktu prići na konstruktivan način i doći do riješenja koje bi zadovoljilo sve strane u sukobu.

Zbog toga je jako bitno da je medijator sposoban definirati problem koji je uzrok konflikta, pokušati omogućiti stranama u sukobu saslušati jedna drugu i pronaći adekvatno riješenje problema.

Sama medijacija omogućava nam promijeniti način dosadašnjeg života u školi, odnosno promijeniti način ijrešavanja konflikta koji se do sada upotrebljavao. Ona nam omogućuje i da slobodno razvijemo svoju osobnost tako što ćemo naučiti slušati druge, ali i da sami budemo saslušani.

Umjesto razvijanja bijesa koji se nalazi u nama i mržnje koja se može pojaviti, možemo razvijati empatiju za drugu stranu, kao i mogućnost razumijevanja i dogovora. To doprinosi da bolje čujemo sami sebe, odnosno da razumijemo vlastite potrebe i osjećanja.

Da bi se neka osoba bavila medijacijom, potrebno je da ista prođe edukaciju na kojoj uči o konfliktima, komunikaciji, posredovanju i dr.

Vršnjačka medijacija predstavlja medijaciju u kojoj sami učenici uzimaju ulogu medijatora. Naime, učenici koju prođu edukativne seminare za primjenu medijacijskih tehnika mogu posredovati u sukobima koji se javljaju u njihovoj, kako školskoj, tako i široj sredini - između njihovih vršnjaka, ali i na relaciji učenik-nastavnik ili učenik-roditelj.

Dosadašnje iskustvo je pokazalo da mlade osobe mogu biti vrlo produktivne kao posrednici u sukobu, te da mogu uspješno razumjeti sukob i približiti različite stavove strana koje su u sukobu.

Dobre strane vršnjačke medijacije su brojne. Na primer, učenici postaju aktivni u rješavanju problema koji se javljaju u njihovom okruženju, uče se pozitivnim načinima rješavanja konfliktnih situacija i spremnije preuzimaju odgovornost, tenzija između učenika i nastavnika se smanjuje, a sam odnos poboljšava, nastavnici više nisu toliko zaokupljeni rješavanjem svakodnevnih problema, posebno onih koji se javljaju između učenika.

Medijacija u školi ima smisla	Kada su u pitanju uobičajene situacije: • Ogovaranje • Konflikti među učenicima i sl.
Medijacija u školi nema smisla	Kada su u pitanju situacije koje zahtevaju koordiniranu, širu društvenu akciju: • Nasilje • Kriminal
Dobit za školu	• Svi učesnici u život škole preuzimaju odgovornost za dešavanja u njoj. • Razvoj alternativa tradicionalnim načinima uvođenja disciplina
Dobit za nastavnike	• Bolji uslovi za rad, atmosfera, a samim tim i rezultati koji se odonose na obrazovno-odgojnu funkciju u školi. • Manje vremena provode vodeći računa o disciplini u školi
Dobit za mlade	• Postaju aktivni u procesu rješavanja problema • Usvajaju konstruktivne modele ponašanja • Preuzimaju veću odgovornost za rješavanje problema koji postoje među njima

OBITELJSKA MEDIJACIJA

Ponuda usluga obiteljske medijacije u slučajevima konflikata u situacijama razvoda i konfliktnim odnosima između članova obitelji pojavljuje se kao potreba obitelji i u Hrvatskoj.

Obiteljska je medijacija alternativa sudskom rješavanju sporova, pri čemu je cilj medijacije da strane u sukobu uz pomoć posrednika jasno definiraju sporna područja koja dovode do sukoba, smanje intenzitet sukoba i pregovaraju o realističnom i provedivom sporazumu. To je kratkotrajni proces koji počiva na procesu rješavanja problema pregovaranjem i olakšavanju komunikacije između članova obitelji, u kojem im treća osoba pomaže u identificiranju potreba, briga i strahova te osmišljavanju izvedivih i prihvatljivih rješenja sukoba kako bi se postigao zajednički sporazum. Na taj način se izbjegavaju dugotrajni i skupi postupci koje strane vode na sudovima ili pri drugim državnim tijelima. Iako se medijacija traži najčešće kada su sukobi dosegli razinu nerješivosti, ponekad ona može pomoći prevladavanju sukoba između partnera ili drugih članova obitelji, te dovesti do tolerantnijih obiteljskih odnosa.

Jedna od definicija medijacija kaže da je to «strukturirani proces u kojem se dvije strane u sukobu dobrovoljno sastaju s jednom ili više nepristranih strana (medijatorima) koje im pomažu istražiti mogućnosti postizanja dogovora, a koje nemaju moć nametnuti im dogovor, niti odgovornosti savjetovati pojedinačno bilo koju stranu» (ACAS, 1986.).

Medijacija nije savjetovanje ni terapija, ali odražava načela samoodređenja i osnaživanja čime pomaže pojedincima u postizanju sporazuma. Medijacija se ne fokusira na povijest sukoba niti pokušava promijeniti obrasce ponašanja ili osobnosti. Iako se određeni osobni uvidi i promjene mogu dogoditi, oni su usputna dobrobit medijacijskog procesa. Također, unapređivanje odnosa među članovima obitelji može i ne mora pratiti uspješan proces obiteljske medijacije. Cilj obiteljske medijacije je dogovor o rješavanju konkretnih, praktičnih problema, a ne razrješavanje problema iz prošlosti, promišljanje i/ili uklanjanje uzroka problema i sukoba u obitelji.

Niz je prednosti medijacije u rješavanju obiteljskih sukoba (Roberts, 1988.):
1. Odluke donose oni koji s njima trebaju živjeti, na koje se i odnose, a ne treća strana. Zadržavanje kontrole unaprjeđuje samopoštovanje i dignitet.
2. Samostalno donošenje odluka povećava vjerojatnost ostvarivanja sporazuma. (Čak i kada se ne postigne sporazum, medijacija je korisna jer osigurava bolje uvjete komunikacije i povećava međusobno razumijevanje).
3. Obiteljsko posredovanje "briše" granice između pravnih, emocionalnih i praktičnih aspekata sukoba. Cilj medijacije je racionalno donošenje odluka uzimajući cjelokupne potrebe osoba u obzir.
4. Razvijanje trajnog roditeljskog partnerstva uslijed zajedničkog interesa za dobrobit djece.
5. Medijacija je uvijek usmjerena naprijed, u budućnost.
6. Rješenja postignuta medijacijom mogu se lakše mijenjati, kada se okolnosti promijene.
7. Medijacija pruža značajno iskustvo učenja kako pregovarati i iskustvo postizanja sporazuma u teškoj situaciji.
8. Medijacija omogućava da se održi unutrašnji sistem donošenja odluka i zadrži odgovornost za kvalitetu života članova obitelji.

Područja obiteljske medijacije, odnosno njezin sadržaj, vrlo su često preklapajuća i ovisna o sociokulturalnom okruženju obitelji, no mogu se grupirati na sljedeći način:

Svakodnevni život - podjela odgovornosti za domaćinstvo, briga o djeci, osobni razvoj, usklađivanje osobnih, obiteljskih i profesionalnih ciljeva, raspored obiteljskih financija, povremena promjena uloga, obrazovni planovi i sredstva, itd.
Odnosi u užoj i široj obitelji - sukobi roditelja i djece, briga o starijoj osobi u zajedničkom kućanstvu, briga o starijoj osobi kada živi na drugom mjestu, prava djedova i baka na viđanje unuka i nakon rastave braka, dogovor među braćom i sestrama oko preuzimanja posla ili odlaska u zajedničku vikendicu, itd.
Pitanja starijih osoba i odrasle djece - odlazak u dom umirovljenika, pomoć u kući, ponovni brak roditelja nakon nekog vremena od smrti supružnika, naslijeđe i uzdržavanje, briga o zdravlju i svakodnevnim potrebama, plaćanje računa, podjela odgovornosti među braćom i sestrama, itd.
Smrt člana obitelji - pitanja oporuke, način daljnje organizacije života, itd.
Bračna medijacija - odvojeni ili zajednički računi i imovina, vjerska pitanja, odnos s djecom - način odgoja, itd.
Neplodnost i posvojenje - život bez djece, potpomognuta oplodnja, posvojenje - domaće ili internacionalno, vjerska pitanja, itd.
Ne-tradicionalna medijacija - posredovanje u obiteljskim odnosima homoseksualaca (upoznavanje okoline sa životnim stilom, prekid veze - podjela imovine).
Medijacija rastave braka - pitanja koje proizlaze iz prekida bračne zajednice,.

Uz obiteljsku medijaciju postoje i druge vrste medijacije i to: poslovna medijacija, medijacija u zajednici, politička medijacija, medijacija odnosa, medijacija u cilju izvansudske nagodbe, te vršnjačka medijacija.

U SAD-u je medijacija već godinama prihvaćen način rješavanja sukoba i mnogi zakoni, ugovori i unutarorganizacijski pravilnici propisuju taj postupak kao obavezan ili preporučen korak pri rješavanju sporova. Stoga se i profesija medijatora etablirala u zadnjih 20-tak godina. U Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi medijacijski servisi/centri su uhodani i prepoznati u lokalnim zajednicama kao institucije koje mogu pomoći građanima i institucijama da dogovorom riješe svoje sporove. Osim u medijacijskim centrima, medijacija se provodi i pri sudovima, te u privatnoj praksi. Iskustva drugih zemalja pokazuju da medijacija u slučajevima razvoda braka može pomoći partnerima završiti brak tako da to bude što manje štetno za djecu, da podijele imovinu bez angažiranja suda i dogovore skrb o djeci.

Medijacija u Hrvatsku dolazi 1990-tih godina, kada su se medijacijske vještine koristile pri posredovanju u sukobima vezanim uz ratnu problematiku, a nastavilo se s uspostavljanjem edukacijskih programa za vršnjačku medijaciju. Unatrag tri godine medijacija se provodi i u izvansudskim nagodbama u slučaju optuženih starijih maloljetnika i mlađih punoljetnika.

Obiteljska medijacija trenutno nije dostupna u hrvatskim socijalnim službama osim kao zakonska odredba prema kojoj roditelji maloljetne djece moraju proći postupak posredovanja. Međutim, svjetska iskustva pokazuju da obiteljska medijacija ima veće mogućnost primjene u širim obiteljskim odnosima i nije je dobro svesti samo na ovaj, doduše vrlo značajni, aspekt.

Nina Vela Vrabec

Izvori:
Prekodravac, T. i Smerić Pecigoš, M. (2005.) Izobrazba iz obiteljske medijacije – prva iskustva u Hrvatskoj. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 12 (2), 377-383.
Sladović Franz, B. (2005.) Obilježja obiteljske medijacije. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 12(2), 301-318.