Program posttretmanskog prihvata mladih po završetku institucionalnog tretmana

Teorijski okvir
Faza otpuštanja iz ustanove je stresan doživljaj. Neizvjesnost sadržaja i kvalitete života u novom ili povratak u staro životno okruženje može biti jednaka pa čak i veća od neizvjesnosti što se odnosila na dolazak u instituciju. Efikasnost institucionalnog tretmana ovisi u dobroj mjeri i o kvaliteti prijelaza u novu sredinu te o kvaliteti skrbi i podrške u posttretmanskom razdoblju, stoga je potrebno planirati strategije pomoći i podrške djetetu/maloljetniku u razdoblju prilagodbe na život izvan institucije, osobito ako je institucionalni tretman bio dugotrajan. Od osobitog značaja je priprema djeteta/maloljetnika kako da vještine i znanja potrebna za dobro funkcioniranje u osnovnim životnim područjima (odnos prema sebi, obitelji, vršnjacima, obrazovanje/zaposlenje, kvalitetno provođenje slobodnog vremena) stečene tijekom institucionalnog tretmana prenese životnu sredinu koja nije institucija. Uz to, djeca/maloljetnici koji su prošli kroz institucionalni tretman su tijekom smještaja osjetili relativno zadovoljavajuću kvalitetu skrbi i pomoći pa su razvili i visoka očekivanja te ukoliko tijekom prijelaznog, posttretmanskog razdoblja ne dobivaju jednako kvalitetnu podršku od obitelji i zajednice to može predstavljati rizičan čimbenik za povratak u stara ili razvijanje novih rizičnih oblika ponašanja. Ovaj program je dio nastojanja zajednice da se to ne dogodi.

Kome je program namijenjen?
Djeci i mladima koji su otpušteni iz institucija namijenjenih skrbi i odgoju djece i maloljetnika. Obuhvaća populaciju mladih koji nisu počinitelji kaznenih djela te populaciju mladih koji su evidentirani kao počinitelji kaznenih djela. Zakon o sudovima za mladež određuje gornju dobnu granicu za izvršavanje maloljetničkih sankcija do 23 godine.

Ciljevi programa:
- uspješno uključivanje korisnika programa u socijalnu zajednicu
- uspješno funkcioniranje korisnika u obiteljskom, vršnjačkom, školskom/radnom okruženju
- prevencija razvoja poremećaja u ponašanju kod djece i mladih
- prevencija povratništva u kriminološkom smislu kod počinitelja kaznenih djela
- prevencija razvoja drugih sociopatoloških poremećaja u ponašanju
- unapređenje kvalitete života korisnika

Koje tehnike i pristupi će se primjenjivati?
U radu s korisnicima će se koristiti teorija izbora i tehnike neurolingvističke psihoterapije: rad na cilju, razvijanje druge pozicije, strategije motivacije, preuokviravanje, rad sa strategijama, sidrenje resursa, rad sa submodalitetima i dr.
U radu s volonterima koristit će se metoda grupne diskusije, "oluja ideja", rad na cilju (vezano uz očekivanja i eventualne prepreke).
Volonteri u radu s korisnicima i njihovim obiteljima objedinjuju pružanje informacija, podršku, praktično savjetovanje i osnaživanje.

Tko provodi program?
Volonteri i stručna radnica Obiteljskog centra PGŽ-a.

Tijek programa
Program je zamišljen u dvije faze.
U prvoj trotjednoj fazi kroz tri dvosatna tjedna susreta volonteri će se pripremati za individualan rad s korisnicima. Pripremu volontera kroz grupne radionice vodit će djelatnica Obiteljskog centra PGŽ-a.

Teme radionica su slijedeće:
a) što je volontiranje? Osobna očekivanja i motivacija. Koje resurse treba imati dobar volonter?
b) komunikacija: zakoni komunikacije, uvježbavanje verbalne i neverbalne komunikacije kroz igranje uloga. Što je slušanje? Uvježbavanje aktivnog slušanja kroz igranje uloga. Kako "probiti led" u komunikaciji
c) osnovna znanja o populaciji s kojom će raditi; koja su područja rada i ciljevi; način rada i praćenje rada. Što učiniti u situaciji otpora?

U drugoj fazi, paralelno se odvija individualan rad volontera s korisnicima jednom tjedno, individualan rad stručne radnice Obiteljskog centra s korisnicima jednom mjesečno te grupni sastanci volontera i stručne radnice.
Predviđeno trajanje druge faze je šest mjeseci do godinu dana.

Sadržaj programa

Teme individualnih susreta s korisnicima:
- odnos prema sebi: emocionalna stanja, slika o sebi, motivacija, potrebe, životi planovi
- odnos prema obitelji: sustav korisnikove obiteljii njegova uloga u tom sustavu, međusobni odnosi članova obitelji
- odnos prema vršnjacima: položaj korisnika u društvu, koje potrebe i u kojoj sredini zadovoljava, bitne osobe i dr.
- odnos prema radu i obrazovanju: interesi, mogućnosti, alternative, resursi
- uključenost u društvenu zajednicu: uključivanje/izolacija; reakcija okoline, socijalna podrška
- očekivanja i zahtjevi od sebe i drugih; traženje načina kako ih iznijeti te uvježbavanje istog
- određivanje prioriteta, usmjerenost prema uspjehu, promjene "korak po korak"
- strategije nošenja s novim situacijama
- rad na konkretnim izazovima
Naglasak je na radu sa stručnjakom i primjeni tehnika savjetovanja.

Direktan rad volontera s korisnicima
Sadržaj rada je isti kao i prethodni. Naglasak je na konstruktivnom provođenju slobodnog vremena te pozitivnom utjecaju druge kompetentne, pozitivne mlade osobe te konkretnoj pomoći pri poduzimanju određenih radnji npr. kako se prijaviti na HZZ, kako tražiti posao, gdje izaći, upoznavanje s novim sportskim i zabavnim sadržajima i dr.

Teme grupnih sastanaka s volonterima:
- informiranje i dogovaranje
- edukacija
- analiziranje situacija
- razmjena iskustava
- zajedničko rješavanje prepreka
- rezultati i očekivanja
- druge izabrane teme od strane volontera

Programske aktivnosti

Škola za roditelje

Obilježavanje međunarodne godine mladih

PINKLEC-podrška djeci razvedenih roditelja

Što U.M.J.E.S.T.O. nasilja?

Pomoć u učenju?

Program posttretmanskog prihvata

Nenasilno rješavanje sukoba

Igrom do sebe

Naše dijete